Sta znaci biti roditelj?
Danas sam pukla...toliko da sam resila na ovaj nacin sebi da olaksam tezinu i visoku cenu roditeljstva. Polazim od sebe i smatram da se svaki roditelj bar jednom zapitao: da li gresim i kako da se postavim? Nije sve jedno ...stvarno dobra reklama...vazi za sve! Nije lako podrzavati /to je lepsa rec od gurati/ svoje dete kroz zivot. Kolika su moja ocekivanja, koliki je moj prag tolerancije sve se stavlja na veliku probu onog momenta kada sam shvatila da je noje dete poraslo i polako krenulo svojim putem ali ne onim tempom i u mom zeljenom pravcu. Naime, nailazim na zid cutanja ili izbegavanja jer...to je decak koje je u pubertetu-zivotnoj hemijskoj reakciji- i... duplo vise energije mi je potrebno ne bih li dosla do osnovnih informacija tipa: kako ti je u skoli, kakvi su drugovi, da li su profesori namrsteni...izvlacim iz njega KLESTIMA svaki odgovor i uzano pocinje da me nervira cela situacija koja se namesta. Verovatno gresim kada vucem paralelu izmedju starije kcerke i njega-mladjeg sina-ali je to neminovno jer ne mogu da ga poredim sa komsijinim sinom sa treceg sprata, zar ne? Najbanalnije stvari su mi najteze. Da li taj problem nastaje iz mog horoskopskog znaka /devica/ ili ja pravim "racun bez krcmara". Jutrosnja situacija me je navela da se i ovim putem oglasim i ispricam "jade" jedne mame. Sin ustaje u 9. jutarnja gimnastika. jutarnja kozmetika, oblacenje i odlazak u gimnaziju. Super na prvi pogled, ali...ustao je kasno, nije doruckovao, boli ga grlo a nije poneo septolete, zaboravio svesku za srpski jezik, samo otisao...laganica, bez grca na licu -OPUSTENO. A ja da odlepim.
Mozda se to nekom i ne cini kao proble ali ta nonsalantnost me jednostavno nervira. Kako cemo-lako cemo!
Mozda se to nekom i ne cini kao proble ali ta nonsalantnost me jednostavno nervira. Kako cemo-lako cemo!
4 Komentari |
0 Trekbekovi

E, a ja imam DVE muske device! Uh, sada kod mog osmaka promene. No, izasli smo na kraj sa prvim, pa ni ovo nece biti tesko. Divno je odgajati decu. Puno ljubavi+puno ljubavi+100xvise strpljenja.
Autor merkur — 19 Sep 2011, 20:30
Ja sam prosla taj period sa kcerkom ali mnogo lakse i bezbolnije...mada priznajem i da sam bila 6 godina mladja sa mnogo vise nervnih zavrsetaka
:(
Autor Zoca — 19 Sep 2011, 11:10
Kao majka koja je prezivela taj period mogu da kazem samo jedno: oci siroko otvorene, ruka najcesce na ustima, usi podesiti na najnizu frekvenciju, nema spavanja, a reakcije minimalne. U tom periodu kao da ne pricamo istim jezikom, vi cete govoriti on ce klimati glavom ili otici u svoju sobu, sa ili bez komentara, sledi preslisavanje, vase sta jos nisam uradila, sta ne vidim, kakva sam ja to majka? Dzaba! Kako je doslo tako ce proci, jedini spas je strpljenje i budnost. Sa srecom1
Autor tanjanakic — 19 Sep 2011, 11:03
Moja mlađa ćerka je treći razred gimnazije. Živi 'opušteno'. Pokušavam da se ne nerviram, ali mi to ne polazi uvek za rukom. Mogu samo da kažem 'Bože, čuvaj mi ovo dete'. Pozdrav!
Autor razmisljanka — 19 Sep 2011, 10:57